Narednik
| Narednik | |
|---|---|
 Oznaka čina narednika u OS RH | |
| Oružane snage Republike Hrvatske | |
| Osnivanje | 1991. |
| Viši čin | nadnarednik |
| Niži čin | desetnik |
| Grana vojske | Hrvatska kopnena vojska i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo |
| šifra NATO | OR-6 |
Narednik (narednica) je najviši niži dočasnički vojni čin u Hrvatskoj vojsci, šesti po dočasničkom redoslijedu prema važećoj NATO-ovoj klasifikacijom s oznakom čina OR-6. Skraćena oznaka: nr
Prvi je čin nakon desetnika, dok nakon čina narednika slijedi čin nadnarednika, koji je prvi viši dočasnički čin u Hrvatskoj vojsci (HV).[1]
U Američkoj kopnenoj vojsci, mu odgovara čin: Staff Sergeant (SSG), dok u Američkim marincima: ima isti naziv, ali ima drukčiju kraticu, SSgt od "Staff Sergeant".
Čin narednika dobija se nakon deset i više godina djelatnog i vojnog iskustva u oružanim snagama. Budući da se tijekom vremena kod vojne osobe koja obavlja čin narednika sakupi veliko iskustvo, vještine i znanje, narednik se najčešće raspoređuje na mjesto prvog dočasnika voda ili zapovjednika desetine, a može služiti i kao vojni instruktor za niže rangirane vojnike ili administrator na mjestima vojnog odlučivanja.[2]
Nazivlje narednika postoji još od srednjeg vijeka i domaćeg je postanka. U hrvatskom jeziku, narednik je osoba koja izdaje zapovijedi ili naredbe ili koja te zapovijedi prenosi na ratištu. Godine 1740. zabilježen je izraz nareditel u Gazophylaciumu hrvatskog pavlinskog svećenika Ivana Belostenca (1593. – 1675.).[3] U Rječniku hrvatskog jezika (1901.), jezikoslovaca Franje Ivekovića (1834. – 1914.) i Ivana Broza (1852. – 1893.) spominju narednika kao osobu koja u Srijemu „ljude naregjuje na robiju“, dok Vladimir Mažuranić (1845. – 1928.) u Prilozima za hrvatski pravno-povijesni rječnik 1-10 (1908. – 1922.) pod pojmom narednik navodi dužnosnika, odnosno nižeg vlastelinskog službenika u 18. stoljeću te ističe da je riječ staroslavenskoga podrijetla.[4]
Osnivanjem Zemaljskog oružništva (njem. Landesgendarmerie) 1850. godine i stacioniranjem 10. oružničke regimente sa sjedištem u Zagrebu, javlja se u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji službeni vojni čin stražmeštra. U Ugarskoj je 1867. godine uveden honvéd, na osnovu Austro-ugarske nagodbe, da bi godinu dana kasnije, prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi bilo, unutar honvéda, ustrojeno Kraljevsko ugarsko-hrvatsko domobranstvo, podređeno ugarskom Ministarstvu zemaljske obrane, ali s hrvatskim kao zapovjednim jezikom, hrvatskim simbolima na zastavama i posebnom prisegom.[5] Na mađarskom i na hrvatskom jeziku koristio se doslovan prijevod njemačkoga izraza Wachtmeister (mađ. őrmester, hrv. stražmeštar), ali se s vremenom u hrvatskom se dijelu Domobranstva uvodi naziv narednik, dok u mađarskom dijelu ostaje naziv őrmester.[6]
Vojnici: vojnik, pozornik, razvodnik
Niži dočasnici: skupnik, desetnik, narednik
Viši dočasnici: nadnarednik, stožerni narednik, časnički namjesnik
| Niži desetnik |
Vojska Činovi u OSRH |
Viši nadnarednik |